2CV SUSRET SPLIT, 08. – 10. 09. 2017. 50. GODINA DYANE

Niti najavljene nevere, kiše, bure i ostali orkanski vjetrovi nisu pokolebali odlučnu ekipu da se dugo očekivani i najavljeni susret u Splitu održi.

Organizatori nisu htjeli ništa riskirati i pronađena je zamjena umjesto prvobitne lokacije (VK Mornar)  na Kozjaku točnije u planinarskom domu Putalj iznad Kaštela. 24 sata prije početka susreta i to je otkazano zbog 'tehničkih razloga' te je uz pomoć našeg vjernog člana Hrvoja Bašića zvanog Kumić i njegove obitelji susret ipak održan.

U samo nekoliko sati izmjenjivale su se objave na službenoj fb stranici i slali mailovi članovima. Više nitko nije znao koji je demanti točan.

Ekipa u Splitu predvođena Mihovilom i Sanjom već je polako počela gubiti nadu kada je spasonosno rješenje pronađeno. U selu Trolokve, zaseoku Bašići u zaleđu Kaštela u petak 08.09. okupilo se 30 ak ljudi u 17 vozila. Smješteni doslovce u obiteljskoj kući, u garaži i dvorištu, susret je mogao započeti. Izvrsni roštilj, odlična glazba i još bolje raspoloženje obilježilo je prvi dan susreta.

U subotu je na programu bio zajednički odlazak do Etno sela Škopljanac u kojem se snimao sada već kultni film Sonja i bik. Domaćini su nas predivno primili i pokazali fenomenalno selo koje su obnovili od zaborava ne dopustivši da propadne. Svaka slučajnost sa vozačima spačeka je slučajna :)

Nastavak puta je bio preko prijevoja na kojem je pucao predivni pogled na Kaštela i Split te otoke u blizini a sljedeće stajanje na Klisu gdje su nas dočekali domaćini predvođeni Nikolom Perajicom načelnikom  mjesnog odbora Vranjic, inače vlasnikom i vozačem spačeka. Na samoj kliškoj tvrđavi je bilo osigrano besplatno piće za sve spačekiste kao i slobodan ulaz. Kolona je nastavila put spomenutog Vranjica koji je u bivšoj državi bio najpoznatiji po tvornici salonita. Već neko vrijeme ta tvornica ne radi ali ostaci su još uvijek vidljivi. U domu kulture u Vranjicu (inače jako simpatičnom i slatkom poluotočiću) dočekali su nas s gulašom od divljači, raznim grickalicama i osvježavajućim pićima. Mogli smo pogledati izložbu slika lokalnih amaterskih slikara. Dio ekipe je iskoristio priliku i okupao se na obližnjoj plaži gdje je more izvanredno čisto.

Nastavak je uslijedio prema neizbježnoj poljudskoj ljepotici, stadionu Hajduka za t.z.v. milenijsko fotografiranje.

Konačno, kolona se uputila u trajektnu luku gdje smo imali osigurano besplatno parkiranje, vrlo blizu same splitske rive. Ekipa je imala dovoljno vremena prošetati centrom Splita, uživati u 'šušuru' grada u subotnje toplo predvečerje. Najavljena vremenska prognoza za subotu je bila apsolutno netočna,odnosno vjerojatno je  dobra vibra i energija svih nas otpuhnula svaku mogućnost nevremena.

Kako ne bi ostali gladni, dio ekipe predvođeni  Šicom i Rusom pobrinuo se da u večernjim satima svima na povratku u Trolokve zamiriši izvrstan gulaš. Tu se moramo zahvaliti Perajici na donaciji mesa a Rusu i njegovoj Jasni sve pohvale i čestitke za ovu kulinarsku bravuru.

Nakon toga tulum je bio zagarantiran do sitnih jutarnjih sati.

Nedjeljno jutro je započelo snažnim mirisom turske kave koje su neumorno kuhale Krisitina i Žeža kao i obilati doručak u nepreglednim količinama jaja sa slaninom.

Sve u svemu, ovaj susret nije imao tehničke elemente susreta, kao n.p.r. igre, dodjelu nagrada i sl. Za uspomenu je svaki sudionik dobio naljepnicu kao podsjetnik da se ovakva druženja mogu ostvariti onda kada je želja veća od mogućnosti.

Još jednom puno hvala obitelji Bašić na gostoprimstvu, domaćinima iz Splita kojima će ovo biti motiv za ozbiljno okupljanje 2cv scene u Splitu obzirom na činjenicu da ima dosta A serije u lokalnim garažama te svim sudionicima koji su doprinijeli da ovaj susret ipak bude održan!

I za kraj, iako najavljivan susret na kojem će se obilježiti 50. rođendan Dyane, primijećeno je da niti jedne nije bilo na susretu što ne znači da se njoj u čast nije nazdravilo više od nekoliko puta :)

UKUPAN BROJ VOZILA: 17

2cv = 12, 2cv AK 400= 1, 2cv AK 350= 1, Ami 8= 1, Mehari=1, HY=1, Dy= 0